Lika je bila dobro naseljena s mnogo plemićkih kurija. Upadom Osmanlija u ovaj kraj, ovdašnje hrvatsko stanovništvo razbježalo se na sve strane. Među ličkim plemstvom iz razdoblja srednjeg vijeka prvo mjesto pripadalo je rodu krbavskih knezova Gusića. U diplomatičkom Zborniku Kraljevine Hrvatske, Tadija Smičiklas je istaknuo da je ova obitelj već 1287. imala gusku kao heraldički znak u svom grbu.

                                              (naša škola ga je izabrala za svoj grb)

Kao obitelj, Gusići potječu iz Krbave i to iz roda Mogorovića. Ovaj rod pripada jednom od 12 najstarijih hrvatskih rodova, a njihov grof Pavle Gusić bio je jedan od potpisnika  Pacte Convente kojom su 1102.g. Hrvati priznali kralja Kolomana za hrvatsko-ugarskog kralja.

Nakon osmanske navale na Krbavu, naseljavaju se, zbog sigurnosti, u Gacku, Liku i gornju Hrvatsku. U Gackoj dižu utvrdu Gusić-grad, koju 1575. zauzimaju Osmanlije, koje su nakon povlačenja s ovih teritorija grad potpuno razrušile i spalile i on više nikada nije obnovljen. Razorili su im i grad Brlog te su se Gusići preselili u Senj, gdje su obavljali različite vojničke dužnosti. Nakon što su Gusići napustili Liku, dobili su plemićki pridjevak "Turanjski". Sredinom 17. stoljeća dobili su carsko plemstvo, grb i  barunski naslov. Otad se oni dijele na tzv. barunsku i plemićku granu. Franjo Gusić bio je poznati kapetan grada Ogulina, Andrija Gusić ili Vladišić " de Turan" poginuo je 1566., zajedno s Nikolom Zrinskim, pod Sigetom. Njegov sin Gašpar bio je hrvatski viceban.  

Potomci ovog velikog i slavnog roda i danas žive širom Hrvatske, a zna se da izravni potomci ove obitelji žive i u Gradecu, nedaleko od Novog Mesta u Sloveniji.

Najstariji spomen Korenice nalazimo u listini iz 1468. godine. Već 1489. godine za Korenicu se tvrdi da je imala svoj kaštel čiji se ostaci nalaze na brdu Gradini. Utvrde su bile još iznad sela Kalebovca, grad Mrsinj sjeverno od Korenice i utvrda Prozor ili Prozorac iznad sela Vrelo.

Kao i sva Krbava i Korenica je 1527. godine potpala pod osmanlijsku vlast. S Osmanlijama se u taj kraj u 16. st. doseljava i vlaško stanovništvo.

Katolička župa sv. Jurja utemeljena je 1780. godine.

Poslije Drugoga svjetskog rata Korenica je prozvana imenom Titova Korenica kao prvi grad u Jugoslaviji koji je nosio u svom imenu ime Josipa Broza Tita. Korenica se od tada počela razvijati u značajno turističko mjesto vezano uz mogućnosti Nacionalnoga parka Plitvička jezera.

Tijekom Domovinskoga rata cijela Općina Plitvička jezera bila je okupirana.
Poslije oslobodilačke akcije Oluja 1995. godine oslobođena općina se obnavlja.

Na područjima od posebne državne skrbi upravo je u Korenici otvorena prva obnovljena narodna knjižnica.