Naša draga kolegica, profesorica hrvatskoga jezika Ana Rajković preminula je u 78 godini nakon duge i teške bolesti.

Prije petnaestak godina je u zbornicu ušao jedan sredovječan gospodin i pitao me je li tu profesorica. Zbunjeno sam odgovorila kako sam ja profesorica i ponudila mu pomoć, a on je rekao kako treba profesoricu Rajković. Nasmijala sam se jer sam ranije primjetila kako se u govoru mještana Anu Rajković često imenuje samo titulom. Za nas, ostale profesorice, uz titulu se dodavalo ime, a Ana je bila jednostavno Profesorica. Kako titula postane nadimkom?

Ana Rajković je 40 godina energičnim i žustrim korakom ulazila u razred i uvijek se dosljedno ponašala kao učitelj i odgajatelj. Nikada se nije žalila što po kiši i snijegu putuje iz kilometrima udaljenoga naselja na zahtjevan, malo plaćen posao. Nikada nije posumnjala u svrhovitost svoga poziva. Ona je zaista bila cijelim svojim bićem – Profesorica.

Profesori žive u sječanju svojih učenika, Ana će još dugo živjeti u sjećanju 40 generacija svojih učenika.

A svi mi koji smo s njom radili još ćemo godinama govoriti: “Eh, sad bi Ana…”